Stakla za Sunčane Naočale
Osnovna svrha sunčanih naočala je zaštita očiju od prekomjerne sunčeve svjetlosti. Oči i područje oko očiju izuzetno su osjetljivi pa uslijed sunčevog zračenja vrlo lako može doći do štetnih posljedica. U početku se mogu javiti glavobolja kao posljedica škiljenja, a dugim izlaganjem suncu bez zaštite može doći do trajnog oštećenja leće oka, mrežnice i rožnice. To su posljedice koje uzrokuje štetno ultraljubičasto (UV) sunčevo zračenje.
Tehnološki napredak u proizvodnji
Prve sunčane naočale koristile su se kako bi umanjile odsjaje i odbljeske te omogućile osobi lakše gledanje pri jakom svjetlu. U početku su ih činile obojene odnosno zatamnjene staklene ili plastične leće koje su samo pomagale u smanjivanju osvjetljenja. Pretpostavka je bila da su tamnije obojene leće bolje jer su bolje ostvarivale funkciju zatamnjenja pri gledanju kroz njih. Kako je razumijevanje štetnog sunčevog utjecaja napredovalo, prepoznata je potreba za zaštitnom funkcijom sunčanih naočala, a razvitak tehnologije očne optike omogućio je proizvodnju leća sa zaštitnim UV filterima.
Sastav i materijali naočalnih leća
Sunčane naočale sastoje je od para leća koje filtriraju svjetlost te okvira koji ih nosi. Glavnina tih leća najčešće je izrađena od polikarbonata odnosno kolorizirane plastike. Visoka kvaliteta optike leće osigurava da slika koju vidimo kroz nju bude apsolutno realna, oštra i bistra. U suprotnom, lošije izvedene naočalne leće mogu uzrokovati glavobolju uslijed gledanja kroz iskrivljene oblike i linije. Točnije, leće su izrađene od poliranog optičkog stakla poput onih na fotoaparatima (optičko staklo), gdje je pogled kroz objektiv realan, oštar i bistar. Otpornost na ogrebotine osigurava se upotrebom borosilikatnog stakla pri proizvodnji. Odnosno premazom vrlo tankog sloja teflonskog polimera kao vrlo izdržljivog oblika plastike koji onemogućuje grebanje površine leće.
Bojila i pigmenti u proizvodnji
Dodatne primjese u izradi leća uključuju topljiva organska bojila i pigmente metalnih oksida čija je funkcija apsorbirati ili reflektirati zrake određenih frekvencija. U proizvodnom postupku bojila i pigmenti dodaju se u leće pri visokim temperaturama dok su one još u tekućem stanju. Organska bojila i pigmenti metalnih oksida pridodaju se plastičnim lećama, dok se metalne čestice dodaju u staklene leće. Spomenuti aditivi ne smiju izmijeniti realne boje! Tako sive leće najmanje mijenjaju realne oblike i boje, dobre su i žute i smeđe leće, dok plave i ljubičaste najčešće mijenjaju prirodne boje. Smeđe i žuto-narančaste leće, također, najbolje umanjuju plavu svjetlost, no djelomično iskrivljavaju realne boje.
Vrste stakla
Na leće se još dodaju različiti kemijski premazi kako bi se smanjila refleksija poput one koja je prisutna za jakog sunca na moru, tijekom vožnje na cesti, na snijegu i slično. Takve reflektirajuće leće sadrže nekoliko slojeva antireflektirajućeg premaza koji se sastoji od spomenutih metalnih čestica. Premazi reflektiraju odnosno odbijaju svjetlost i UV zračenje. Refleksijom odnosno lomom svjetlosti nastaje polarizirana svjetlost. Postoje specifične vrste upijajućih leća koje filtriraju takvu svjetlost, poznatije kao polarizirane leće. No, takve leće ne blokiraju i UV zračenje, stoga zahtijevaju dodatne premaze kako bi to ispunile. Fotokromatske ili fotoosjetljive leće imaju sposobnost obrnute prilagodbe ovisno nalaze li se u tamnom ili svijetlom okruženju. Tako se boja stakala mijenja ovisno o količini UV zračenja i lako ih se može primijetiti na dioptrijskim naočalama. Ipak, nisu dovoljno učinkovite kad je u pitanju blokiranje svjetlosti svih frekvencija.